Tradicija vinskih inovacija

Intervju: Marina Cvetić i Miriam Masciarelli
Teško da će se ikada oko neke vinarije u Srbiji stvoriti toliki hajp kao što je to bio slučaj sa vinarijom Masciarelli, tačnije sa etiketom Marina Cvetić. Na samom početku razvoja moderne srpske vinske scene ova vinarija iz italijanske regije Abruzzo osvojila je tržište munjevitom brzinom – kvalitetom vina, ali u dobroj meri i zahvaljujući vlasnici ove vinarije, harizmatičnoj, otmenoj i simpatičnoj gospođi Marini Cvetić, inače rođenoj Beograđanki. Danas vinarija Masciarelli ne samo što živi punim plućima, već je otišla u neke nove dimenzije, ne samo vinarstva nego i poslovanja, i to u dobroj meri zahvaljujući Marininoj ćerki Miriam.
Kada sam prvi put razgovarao sa Marinom i njenom ćerkom Miriam Masciarelli, njihovi prioriteti bili su širenje vinarije i rast na tržištu, a danas, gotovo deceniju kasnije deluje ohrabrujuće sazrevanje njihove vinske filozofije, duboka svest o društvenim i ekološkim pitanjima. Masciarelli više nije samo velika porodična vinarija sa vrhunskim vinima – to je priča o odgovornosti, inovacijama oslonjenim na tradiciju i posvećenost očuvanju prirode i lokalne zajednice.
Vinokultura Journal: Mnoge stvari su se promenile od našeg poslednjeg intervjua pre desetak godina. Kako biste ukratko opisali stanje na vinskom tržištu tada i sada?
Marina: Ne sećam se baš tačno kako je bilo pre deset godina, ali veoma je važno da se stalno ulaže i da se inovacije primenjuju. Inovacija ne znači samo graditi nove objekte, već i menjati ekonomski pristup. Tako danas, na primer, količinski imamo mnogo više rose i belih vina nego ranije. U poređenju sa periodom od pre deset godina, najvidljivija pomena je smanjenje proizvodnje crvenih vina. Što se tiče kvaliteta crvenih vina, teško mi je da sudim o tome, ali mislim da smo otišli korak dalje.
Vinokultura Journal: Miriam, sve si uključenija u život vinarije, da li si ti lično donela i neke promene u pristupu vinarstvu?
Miriam: Naravno, mi smo dve različite generacije.Vinarski svet se stalno menja, iz godine u godinu. Na primer, devedesetih su ljudi više obraćali pažnju na kvalitet. Danas, to je takođe naša obaveza, ali uz svest da moja generacija, reč je o osobama starosti između 20 i 30 godina, više brine o održivosti i zaštiti životne sredine – ne samo u vinogradima, već i u samoj vinariji. Komunikacija se takođe menja, sada je sve nekako ubrzano, lako je doći do informacija, a teško je napraviti njihovu selekciju. Takođe, ukusi naše generacije su drugačiji od onih koje preferiraju generacije moje majke.
Marina: Slažem se. Ranije je bilo dovoljno imati kvalitetan proizvod i dobar brend, ali sada se očekuje više – odgovornost prema životnoj sredini i budućnosti. Danas je tržište sofisticiranije i zahtevnije. Naša generacija traži od pravih proizvođača da budu održivi, i to je vrlo važno. Mi to radimo i želimo da tako i ostane.
Vinokultura Journal: Miriam, kako se prilagođavate promenama u životnom stilu novih generacija? Da li menjate stil vina ili uvodite nove etikete koje su privlačnije novim potrošačima?
Miriam: Trudim se da u osnovi sledim filozofiju svojih roditelja i stil vina koji su oni kreirali. Istovremeno, pokušavam da blago modifikujem to nasleđe. Recimo, smanjili smo uticaj hrastove buradi na vina. Takođe, istražujemo nove metode odležavanja, pa više ne koristimo samo veliku drvenu burad.
U vinariji koristimo male staklene sudove za fermentaciju i odležavanje vina. Važno je biti otvoren za nove ideje, jer mlada generacija to želi. Ova saradnja između stare i nove generacije donosi voćnija vina i drugačiji stil. Smatram da smo sada spremni za tržište u narednih deset godina.
Imamo vina za trenutnu potrošnju, ali i vina koja mogu da odležavaju, neka i po dvadeset i više godina. Ukupno imamo oko 23 etikete, što nam omogućava da eksperimentišemo. Na primer, istarska malvazija, sa kojom radimo već pet godina, danas ima DOC status. To je primer noviteta u proizvodnji i stilu, ali i u komunikaciji.

Vinokultura Journal: Kako gledate na percepciju regije Abruzzo u Italiji i svetu? Da li se tu nešto promenilo poslednjih godina?
Marina: Apsolutno, 200%. Kada sam ja počinjala, ljudi nisu znali za Abruzzo. Sada je on jedna od popularnijih vinskih regija u Italiji i u svetu, zahvaljujući i novinarima i promoterima koji otkrivaju ovu neotkrivenu lepotu. Abruzzo je jedna od najzelenijih regija Italije, sa četiri nacionalna parka, planinama i morem. To je jedinstvena kombinacija, slično Crnoj Gori, samo su planine još više.
Kvalitet vina u regiji raste, posebno belih vina. Trebbiano iz Abruzza je poznat po svojoj svežini, mineralnosti i potencijalu za odležavanje. Takođe proizvodimo i pecorino, koje je sve popularnije, jer je sveže i lagano, a kvalitetno vino.
Vinokultura Journal: Šta za vas predstavlja vinski brend Masciarelli?
Miriam: Za mene, to znači uvek mlad.
Marina: Kompanija jeste uvek mlada. Naša vinarija dolazi iz malog sela San Martino, gde danas živi oko 900 ljudi, od kojih je, apsurdno, oko 70% starije populacije. Ali, iz tog malog mesta šaljemo snažnu poruku – rad, profesionalizam i hrabrost.
Vinokultura Journal: Kakva je saradnja sa ostalim vinarima u regiji? Jesu li oni inovativni ili tradicionalni?
Marina: Regija je veoma raznolika. Postoje velike zadruge koje proizvode velike količine, ali i male porodične vinarije, kao i kompanije koje rade za velike korporacije i izvoze vina za Ameriku. Ne postoji jedna jedinstvena vinska filozofija – ima mnogo različitih pristupa i identiteta.
Vinokultura Journal: Kakva je vaša prisutnost na domaćem, a kakva na inostranim tržištima?
Miriam: Otprilike, 55% naše prodaje je na domaćem tržištu, a 45% u izvozu. U Italiji nas najbolje razumeju, jer poznaju naš jezik i kulturu. Nakon Italije, najvažnija tržišta za nas su SAD, Kanada i Japan.
Vinokultura Journal: Možete li nam reći nešto više o održivom vinarstvu i praksama koje primenjujete?
Marina: Naši vinogradi su smešteni u ekološki čistoj sredini, većina ih je u nacionalnim parkovima. Imamo 300 hektara u četiri provincije. Sadimo cveće za pčele i radimo na obnovi tla, jer je važno da se stvori zdrav ekosistem oko vinograda.Italija ima stroge propise u vezi sa korišćenjem hemikalija i dodataka u proizvodnji vina, što nas razlikuje od mnogih drugih zemalja. Mi u podrumu koristimo solarne panele, recikliramo vodu i smanjujemo upotrebu papira i plastike. Svake godine unapređujemo ove procese.
Miriam: Moja generacija ima prirodnu svest o zelenoj ekonomiji i zaštiti okoline. Moji mlađi brat i sestra već u vrtiću uče o očuvanju prirode. Nikada nismo posekli nijedno drvo u našim vinogradima, samo sadimo nova. Sve to postaje deo naše poslovne kulture.
Vinokultura Journal: Koje još aktivnosti su deo svakodnevice vinarije Masciarelli?
Marina: Osim proizvodnje, bavimo se i distribucijom vina iz drugih zemalja, kao što su Grčka, Francuska i Portugal. To nam donosi dodatnu širinu i iskustvo. Trenutno ulažemo u obnovu starih vinograda, što je velika investicija. Takođe želimo da razvijamo i ruralni turizam, jer verujemo da je to budućnost.

Vinokultura Journal: Kako uspevate da upravljate tolikim vinogradima rasutim po Abruzzu?
Miriam: Najveća briga je održavanje 300 hektara raspoređenih širom regije. Svaki vinograd ima svoje potrebe. Klimatske promene nas jako pogađaju – to više nije izazov, to je problem. Svaki dan je drugačiji i morate brzo da se prilagođavate. Zato je važno da imate iskusan i stručan tim. Mi imamo profesionalce koji dugo rade s nama i poznaju našu zemlju.
Vinokultura Journal: Koje vaše vino biste preporučile nekome ko tek počinje?
Marina: Preporučila bih Cerasuolo d’Abruzzo – to nije klasičan rose, već 100% montepulciano. Ima boju trešnje i više tela nego prosečan rose, ali se služi rashlađen i slaže se sa gotovo svakom vrstom hrane tokom cele godine.
Vinokultura Journal: A šta biste preporučile onim prekaljenim uživaocima?
Miriam: Stare berbe montepulciana ili trebbiana. Pijenje starog vina je intimno i posebno iskustvo.
Vinokultura Journal: Kakva je saradnja sa uvoznicima u Srbiji? Ona je odavno prerasla fazu Marina Cvetić, pa je danas ponuda vaših vina u Srbiji veoma široka.
Marina: Naši uvoznici, Enotria – Mićo i Luka, sjajni su partneri. Imaju i vina za svakodnevnu upotrebu, za street food, ali i vina za posebne prilike i meditaciju. Ono što je najvažnije, jeste njihovo razumevnje Masciarelli vinarije i vera u nas. Bez toga, sve brojke i uspesi na vašem tržištu ne bi bili dovoljni.


